субота, 10. март 2018.

NEUROZA - Onog Dana

U osvit onog dana moje životne samoće
Ja osetih na tren da se menja ljudski rod
Krici i patnje su se čuli kao da hoće
Dati za čovečnost makar jedan bod


Jel' je najzad došlo vreme kad ću izaći iz rupe
Suočiti se s pola ruke pružene u strahu
Jel' je najzad došlo vreme kad proizvest' ću tupe
Korake napred s njima koji ostaće u mraku


Ulica je bila prazna kao davnog dana
Kad su prstom stavljali klauzule u govore
Kad je otac odveden; od istih rana
Bolelo je dok pod svećom čekali smo zore


Nije bilo nikog, zidovi su pali
Od potmulih eksplozija od negde iz daleka
Svi su nekud nestali kao da su znali
Al' teško mi je pobeći iz svog jednog veka

ref.
Meci su fijukali, pušku nisam uz'o
Šlemovi su došli, ja još stajao sam tu
Nož uz grlo, moja nema suzo!
Bio sam i jesam i uvek biću tu


U moju raku pišaju besni psi
Onog dana mene više nema

Нема коментара:

Постави коментар